PRAVNI OKVIRI

 

Informator br. 5853, 10. 4. 2010.

 

Informator br. 5853, 10. 4. 2010.
 
mr. sc. Mihovil Rismondo,
dip. iur., Zagreb
 
 
 
D O K U P    M I R O V I N E
 
 
Dokup mirovine je specifičan institut, kojim se od 1990. u Hrvatskoj poslodavci koriste pri rješavanju viškova radne snage. Smisao i svrha dokupa mirovine jest da se radniku, za čijim radom je prestala potreba i koji se zbog toga ranije umirovljuje, omogući trajno primanje posebnog davanja, u svoti dijela pripadajuće mirovine, kao kompenzacije zbog ranijeg odlaska u mirovinu. S obzirom na dvadesetgodišnju praksu primjene dokupa mirovine u hrvatskom sustavu radnih odnosa, gdje je široko primjenjivan, u ovome prilogu dat ćemo prikaz toga instituta.
 
  1. Razvoj dokupa mirovine
 
Dokup mirovinskog staža za poljoprivrednike. Dokup mirovine nije novost u hrvatskom sustavu mirovinskog osiguranja. Prvi put dokup mirovine u Hrvatskoj pojavljuje se kao dokup mirovinskog staža, prema Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju individualnih poljoprivrednika[1], koji se provodio od 1. siječnja 1980. Prema članku 51. toga zakona, moglo se u mirovinski staž, kao staž osiguranja, dokupiti «vrijeme provedeno u osiguranju po propisima o zdravstvenom osiguranju poljoprivrednika od dana uvođenja toga osiguranja (1. listopada 1960) do dana od kojeg počinje obveza prema ovome zakonu (1. siječnja 1980)…», a «staž osiguranja može se dokupiti samo za ispunjenje minimalnih uvjeta staža u času nastanka temelja za stjecanje prava na mirovinu (starost, potpuni i trajni gubitak radne sposobnosti i smrt).» Dokup mirovinskog staža provodila je tadašnja Samoupravna interesna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja individualnih poljoprivrednika Hrvatske. Dokupljivanje mirovinskog staža u tim je slučajevima bilo ograničeno na osiguranike individualne poljoprivrednike, za koje je od početka 1980. uvedeno obvezno mirovinsko osiguranje i koji su bili obuhvaćeni tim osiguranjem, sa svrhom da im se u slučaju navršavanja određenih godina starosti ili nastanka invalidnosti (za njihove obitelji: smrti) omogući ostvarivanje prava na mirovinu ispunjavanjem minimalnih uvjeta mirovinskog staža.[2] Kako proizlazi iz navedenoga:
-          dokup mirovine počeo je kao dokup mirovinskog staža individualnih poljoprivrednika i bio ograničen samo na njih, a uveden je na početku uspostave i provedbe njihovog obveznog mirovinskog osiguranja,
-          bilo je moguće dokupiti samo dio mirovinskog staža koji je nedostajao za ispunjenje minimalnih uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu, i
-          mogućnost dokupa mirovinskog staža bila je ograničena na prvih pet godina provedbe novo uspostavljenog mirovinskog osiguranja.
 
Dokup mirovinskog staža za radnike. Deset godina kasnije, a polazeći od istoga normativnog obrasca, člankom 23. tadašnjeg Zakona o radnim odnosima[3] dokup mirovinskog staža uveden je u sustav radnih odnosa u Hrvatskoj, ovoga puta za radnike, i temeljio se na sljedećem:
-          poslodavac mora utvrditi da je, zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja, prestala potreba za radom određenoga radnika,
-          za navedenoga određenog radnika može se dokupiti do pet godina mirovinskog staža radi ostvarivanja prava na starosnu mirovinu,
-          za dokup mirovinskog staža radnik mora dati pisanu suglasnost,
-          u mirovinski staž računa se razdoblje dokupljenoga staža, za koje je uplaćen poseban doprinos.
 
Dokup staža provodila je tadašnja Samoupravna interesna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske[4], koja je općim aktima pobliže uredila određivanje doprinosa za dokup staža.[5] Kako se može vidjeti, dokup mirovinskog staža uspostavljen je izvorno kao institut radnoga prava, a provodio se u mirovinskom osiguranju.
 
Kada se usporedi dokup mirovinskog staža individualnih poljoprivrednika (1980) i dokup mirovinskog staža radnika (1990), onda se može uočiti:
-          u slučaju poljoprivrednika, dokup je uveden kao prijelazna mjera na početku provedbe njihovog obveznog mirovinskog osiguranja, sa svrhom da se starim i iznemoglim osiguranicima i članovima njihovih obitelji omogući ostvarivanje prava na mirovinu, bez čekanja navršavanja za to potrebnog uvjeta mirovinskog staža, a
-          u slučaju radnika, dokup je imao svrhu rješavanja viškova radne snage zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih razloga.
 
Sličnosti i razlike. Za razliku od radničke populacije, čije se mirovinsko osiguranje do 1990. provodilo već desetljećima i koja je imala navršeni dosta visoki mirovinski staž (kao i staž osiguranja s povećanim trajanjem), populacija poljoprivrednika imala je znatno manje navršenog mirovinskog staža. Ta se razlika pokazala značajnom. Naime, kako je radnička populacija imala iza sebe dugogodišnju provedbu mirovinskog osiguranja, a uvjeti za tzv. punu starosnu mirovinu su se tada mogli ispuniti, između ostalog, na temelju navršenog određenog mirovinskog staža, bez obzira na starosnu dob[6], dokup mirovinskog staža najčešće se ostvarivao upravo u tim slučajevima, pa se zapravo tako kupovalo pravo na tu mirovinu prije ispunjavanja propisanih uvjeta starosti. Kada se tome doda i tadašnja relativno široka primjena instituta staža osiguranja s povećanim trajanjem, onda je lako zaključiti da su takvi zakonski okviri i njihova primjena u praksi dokupa mirovinskog staža doveli do toga da je da je iz svijeta rada udaljen veliki broj relativno mladih i kvalificiranih radnika. Učinci toga bili su veliki broj novih korisnika mirovine, ostvarene prije propisanih uvjeta starosti i stvaranje značajnih budućih obveza mirovinskom osiguranju. Stoga se, donošenjem Zakona o radu[7], odustalo od daljnje provedbe dokupa mirovinskog staža u tome obliku. Naime, takvim dokupom staža poslovni subjekti su svoje probleme rješavali u cijelosti javnim zbrinjavanjem.
 
Dokup mirovine u novim uvjetima. Prestankom dokupa mirovinskog staža dokinuto je i kupovanje uvjeta za mirovinu prije propisanih uvjeta starosti, što je bila raširena pojava, a dokup mirovine postao je predmetom poslovanja trgovačkih društava i ograničio se na dokup dijela mirovine radnika koji odlaze u prijevremenu (ili redovitu) starosnu mirovinu prema općim propisima o mirovinskom osiguranju[8]. U tim slučajevima poslodavci svojim radnicima dokupljuju dio mirovine koji bi stekli da su nastavili raditi još neko vrijeme (do 65. godine života, a najduže do 5 godina). Za razliku od prijašnjeg dokupa mirovinskog staža, koji se odvijao u mirovinskom osiguranju i stvarao buduću obvezu tome osiguranju, financijski teret dokupa mirovine dijeli se između mirovinskog osiguranja (određivanje i isplata prijevremene starosne mirovine, po ispunjenju uvjeta mirovinskog staža i starosne dobi) i nositelja dokupa mirovine (određivanje i isplata dokupljene mirovine).
 
U takvome obliku, dokup mirovine, uz otpremninu, pokazao se kao dobra praksa i jedan od pogodnih načina za zbrinjavanje viškova radne snage. Naime, kako se prigodom odlaska u mirovinu radniku isplaćuje otpremnina, kao jednokratno davanje, svrha dokupa mirovine je u tome što «jednokratno isplaćena otpremnina, bez obzira na njezin iznos, najčešće se relativno brzo potroši, dok se dokupom mirovine radniku želi omogućiti doživotno primanje i onog dijela mirovine kojeg bi ostvario da je navršio određenu starosnu dob i/ili određeni mirovinski staž, budući da dokupljeni dio mirovine odgovara razlici između mirovine ostvarene sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju i one koja bi bila ostvarena da je radnik navršio određenu starosnu dob i/ili mirovinski staž[9]
 
  1. Odrednice dokupa mirovine
 
Obilježja. Dokup mirovine definiran je za sada samo s gledišta oporezivanja, prema članku 14. stavku 2. točki 2. Zakona o porezu na dohodak[10], prema kojoj «primicima od nesamostalnog rada smatraju se … mirovine koje isplaćuju osiguravatelji na temelju prijaš­njih uplata poslodavca za dokup dijela mirovine, ako su te uplate bile oslobođene oporezivanja,» i prema kojoj se dokupljena mirovina smatra dohotkom, koji podliježe porezu, ako je uplata (doprinos) za nju bila oslobođena poreza. U kontekstu ovoga zakona, uvjeti za dokup mirovine su:
-          da se radi o svojevrsnoj «mirovini» (dijelu mirovine),
-          da se radi o uplati poslodavca,
-          da je uplata (doprinos) namijenjena «dokupu dijela mirovine», i
-          da prigodom te uplate nije plaćen porez.
 
Iako nema posebne definicije, pod dokupom mirovine podrazumijeva se poslodavčeva uplata određene svote nositelju dokupa mirovine, s svrhom da radniku, koji ispunjava uvjete i odlazi u mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i za čijim je radom prestala potreba, doživotno osigura i isplaćuje dio mirovine određene prema tome zakonu, uz usklađivanje toga davanja prema istome zakonu i isplatu dijela obiteljske mirovine u danom slučaju. Polazeći od toga i dosadašnje prakse, dokup mirovine temelji se na sljedećem i ima sljedeća obilježja:
-          dokup mirovine ostvaruje se na temelju ugovora između poslodavca i nositelja dokupa mirovine prema kojemu poslodavac obvezuje uplatiti doprinos za tu mirovinu u određenoj svoti u korist svojega radnika[11],
-          poslodavac isplatu dokupljene mirovinu osigurava iz svojih sredstava, bez obzira na svotu pripadajuće otpremnine,
-          dokup mirovine provodi se u sklopu socijalnih programa poslodavaca, kao rezultat socijalnog dijaloga između socijalnih partnera prigodom zbrinjavanja viškova radne snage i uz dobrovoljni pristanak radnika,
-          dokup mirovine može se ostvariti najranije po ispunjavanju uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju – ZOMO[12] i po stjecanju prava na tu mirovinu u pojedinom slučaju, kao i prestanku ugovora o radu,
-          dokup mirovine provodi se, kao dopunsko davanje, uz mirovinu koja se ostvaruje u I. stupu postojećeg hrvatskog mirovinskog sustava, ali izvan II. i III. stupa mirovinskog sustava i njihovog pravnog režima[13],
-          izračun (određivanje) dokupljene mirovine zasniva se na izračunu odnosno iznosu mirovine koja je stečena prema ZOMO (na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – HZMO),
-          pri određivanju odnosno izračunu dokupljene mirovine uzimaju se u obzir elementi iz ZOMO[14] (starosna dob, mirovinski staž i plaća u odnosnom slučaju), a dokupljena mirovina određuje se u visini razlike između mirovine stečene prema ZOMO i mirovine koju bi odnosna osoba stekla da je navršila još određeno razdoblje mirovinskog staža,
-          dokupljena mirovina ima isti porezni tretman, kao i mirovine ostvarene prema ZOMO, tj. smatra se dohotkom i podliježe porezu na dohodak[15],
-          dokupljena mirovina isplaćuje se doživotno, uz mogućnost stjecanja obiteljske mirovine, pod uvjetima iz ZOMO,
-          dokupljena mirovina usklađuje se polugodišnje i na isti način (po istim postocima) kao i mirovina ostvarena prema ZOMO, tj. na temelju 50% stope indeksa plaća + 50% stope indeksa potrošačkih cijena[16],
-          u dokupu mirovine istodobno se primjenjuje i kombinirano je načelo određenih doprinosa i načelo određenih davanja[17],
-          uz dokupljenu mirovinu mogu se ostvariti i bez ograničenja koristiti mirovine iz II. i III. stupa kapitaliziranog mirovinskog osiguranja.
 
Iako na prvi pogled izgleda da se radi o svojevrsnoj dodatnoj mirovini uz mirovinu iz I. stupa mirovinskog sustava, jer se ostvaruje, određuje i isplaćuje na temelju parametara iz ZOMO, dokup mirovine jest zapravo svojevrsna otpremnina, koja se ne isplaćuje jednokratno, već u mjesečnim obrocima.[18] To proizlazi iz toga što se dokup mirovine ostvaruje prigodom odlaska u mirovinu, kao dodatna mjera, u sklopu socijalnog programa poslodavca, koji ga i financira iz svojih sredstava, kao što financira i isplatu otpremnina. Parametri za izračun doprinosa za dokup mirovine i dokupljene mirovine, koji se uzimlju («posuđeni») iz ZOMO nastavak su prakse iz 1990-tih godina kada se provodio dokup mirovinskog staža prema Zakonu o radnim odnosima. Takva praksa temelji se na sljedećem:
-          osobe, koje ostvaruju mirovinu na temelju ZOMO, više-manje su i upoznate s budućim iznosom njihove mirovine, kao i za koliko će im mirovina biti manja zbog određivanja kao prijevremena starosna mirovina, i
-          svima, koji će ostvariti dokupljenu mirovinu, ona će se odrediti na isti i poznati način,
-          primjenom jednakih i poznatih parametara za dokup mirovine nema diskriminacije između pojedinih radnika kod istoga poslodavca.
 
Razlike u odnosu na mirovine III. stupa. U kontekstu prethodnih izlaganja, valja razlikovati dokupljene mirovine od dodatnih mirovina iz III. (dobrovoljnog) stupa mirovinskog sustava, koje su uređene posebnim zakonskim propisima[19] i imaju sljedeće karakteristike:
-          mirovine iz dobrovoljnog mirovinskog osiguranja ostvaruju se na temelju članstva u dobrovoljnim mirovinskim fondovima[20], dok je dokup mirovine pristupačan svim radnicima koji odlaze u mirovinu kod određenoga poslodavca,
-          članovi mirovinskih fondova mogu ostvariti mirovinu najranije s 50 godina života,[21] dok je dokup mirovine moguć samo po ispunjenju uvjeta za mirovinu prema ZOMO,
-          pri izračunu mirovine primjenjuju se pravila za izračun mirovina iz kapitaliziranog mirovinskog osiguranja[22], dok se pri dokupu mirovine za izračun dokupljene mirovine koriste elementi iz ZOMO,
-          mirovine se mogu određivati u raznim oblicima i isplaćivati doživotno ili privremeno[23], dok se dokupljene mirovine određuju prema ZOMO i isplaćuju doživotno, uz mogućnost ostvarivanja obiteljske mirovine,
-          nema obveze na usklađivanje mirovina s ekonomskim kretanjima, već se to određuje mirovinskim programom ili ugovorom o mirovini (najčešće primjenom valutne klauzule)[24], dok se dokupljene mirovine usklađuju prema ZOMO,
-          pravo na mirovinu ostvaruje se na temelju ugovora o mirovini koji budući korisnik sklapa mirovinskim osiguravajućim društvom, a ne s poslodavcem (s njime se sklapa poseban ugovor),
-          pri izračunu mirovine primjenjuje se samo načelo određenih doprinosa[25], a ne istodobno načelo određenih doprinosa i načelo određenih davanja, kao u slučaju dokupa mirovine.
 
Dokup mirovne i porez. U pogledu oporezivanja,dokupljena mirovina ima isti porezni tretman, kao i mirovine ostvarene prema ZOMO, tj. smatra se dohotkom i podliježe porezu na dohodak[26], prema Zakonu o porezu na dohodak. Shodno tome, na doprinos koji se plaća pri dokupu mirovine ne plaća se porez, jednako kao i u slučaju doprinosa za mirovine koje se ostvaruju u sklopu HZMO[27]. S druge strane, doprinosi uplaćeni u dobrovoljno mirovinsko osiguranje (III. stup) smatraju se dohotkom i na njih se plaća porez na dohodak, kada pređu olakšicu toga poreza od ukupno 12.000,00 kuna u jednoj godini.[28]
 
  1. Zaključna razmatranja
 
Iako je formalno nestao iz zakona o radu, dokup mirovine ostao je u primjeni do danas, kao dobra praksa, dapače, postao dijelom mnogih kolektivnih ugovora[29], pa je tako ostao u sklopu radnog zakonodavstva. Naime, upravo tom činjenicom, što se dokupom staža više ne kupuje cjelovito pravo na mirovinu, uspostavljen je njegov mogući i poželjan opseg, tako što:
-          odlazak u mirovinu, pa tako i dokup, nije moguć prije ispunjavanja zakonskih uvjeta za prijevremenu starosnu mirovinu,
-          materijalni teret dokupljene mirovine snosi poslodavac, a
-          radnik, uz svoju mirovinu, koristi još jedno davanje.
 
Kao što je već navedeno, a s obzirom na svoju prirodu, dokup mirovine jest svojevrsna otpremnina, koja se ne isplaćuje jednokratno, već u mjesečnim obrocima i koja ima za svrhu naknadu radniku koji se umirovljuje prije vremena, ali i poboljšanje njegove materijalne i socijalne sigurnosti kada se on više ne nalazi u svijetu rada. U tom kontekstu, dokup mirovine spada u područje rada, a ne mirovinskog osiguranja, iako se dokupljena mirovina određuje i isplaćuje po istim parametrima, kao i mirovina prema Zakonu o mirovinskom osiguranju. Pravna osnova dokupa jest ugovor između poslodavca i nositelja dokupa mirovine, ali je taj ugovor posljedica prethodnog socijalnog programa zbrinjavanja poslodavca i suglasnosti radnika u odnosnom slučaju, što dokupu mirovine daje obilježje sporazuma socijalnih partnera. Činjenica je, međutim, da, unatoč dobroj praksi i rezultatima, dokup mirovine, koji se prakticira od 1990, nije još dobio odgovarajući zakonski okvir, iako smatramo da bi za to bila dovoljna već sama činjenica njegovog uređivanja kolektivnim ugovorom[30], mada bi sigurno bilo bolje da se ono najnužnije i što ne spada u kolektivne ugovore, uredi zakonom. Osnova za to postoji i u pravnoj stečevini Europske unije, čija Direktiva 98/59 EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju pravnih propisa država članica o kolektivnom otkazu viška radnika[31] u članku 2. obvezuje države članice da osiguraju da poslodavci koji namjeravaju dati kolektivni otkaz višku radnika, moraju se savjetovati s radnicima, što, osim ostalog, uključuje «ublažavanje posljedica traženjem rješenja u popratnim socijalnim mjerama» i pisanu obavijest radnicima «o predloženom kriteriju za odabir viška radnika kojima će se dati otkaz i metodi izračuna svih naknada otpuštenim radnicima …». 
 
                                                                                             
 
[1] Narodne novine, br. 29/79.
[2] Zahtjev za dokup mirovinskog staža u ovim slučajevima mogao se podnijeti do 31. prosinca 1985.
[3] Narodne novine, br. 19/90. Članak 23. tadašnjeg Zakona o radnim odnosima glasio je:
«Radniku za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja organizacija odnosno poslodavac može dokupiti staž ako mu nedostaje do pet godina mirovinskog staža za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu.
Organizacija odnosno poslodavac može radniku za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja, dokupiti najviše pet godina mirovinskog staža radi ostvarivanja prava na prijevremenu starosnu mirovinu, pod uvjetom da radnik na to dade pismenu suglasnost.
Nadležna zajednica mirovinskog i invalidskog osiguranja općim aktom utvrđuje uvjete, način i visinu doprinosa za dokup staža osiguranja. Visina doprinosa za dokup staža osiguranja utvrđuje se tako da se sredstvima ostvarenim tim doprinosom osigurava izvršavanje obaveza zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja nastalih priznavanjem toga staža.
U mirovinski staž računa se samo ono vrijeme dokupljenog staža za koje je doprinos uplaćen u cijelosti
[4] Kasnije: Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske.
[5] Odluka o uvjetima, načinu i visini doprinosa za dokup staža osiguranja radnika kojemu je radni odnos prestao uslijed prestanka rada organizacije odnosno zbog prestanka djelatnosti poslodavca i Odluka o uvjetima, načinu i visini doprinosa za dokup staža osiguranja radnika za čijim je radom prestala potreba zbog tehnoloških, organizacijskih i drugih unapređenja i kada je pokrenut postupak za sanaciju ili je otvoren postupak za prestanak organizacije, Narodne novine, br. 25/90.
[6] Starosna mirovina mogla se tada ostvariti na temelju 40 godina (za muškarce), odnosno 35 godina mirovinskog staža (za žene).
[7] Narodne novine, br. 38/95.
[8] Članak 30. i 31. Zakona o mirovinskom osiguranju – ZOMO, Narodne novine, br. 102/98, 127/00, 69/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08.
[9] Informator, br. 5644 od 9.4.2008, VI – MI (odgovor) str. 15.
[10] Narodne novine, br. 177/04
[11] Dokup mirovine uspostavlja se ugovorom u korist trećega iz građanskog obveznog prava.
[12] ZOMO, čl. 30, 31. i 52.
[13] Kapitalizirani II. i III. stup hrvatskog mirovinskog sustava uređeni su Zakonom o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima - ZODMF (Narodne novine, br. 49/99, 63/00, 103/03, 177/04 i 71/07) i Zakonom o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje – ZMOD (Narodne novine, br. 106/99, 63/00 i 107/07). Ova dva zakona ne sadržavaju pravne okvire za dokup mirovine.
[14] ZOMO, članak 74 – 81.
[15] Vidi napomenu pod 10.
[16] Članak 86. ZOMO.
[17] Načelo određenih doprinosa primjenjuje se pri ostvarivanju i određivanju mirovina u sklopu II. i III. stupa hrvatskog mirovinskog sustava (kapitalizirano mirovinsko osiguranje), u kojemu je poznata ukupna visina uplaćenih i kapitaliziranih doprinosa (može biti i jednokratna svota doprinosa), a izračun mirovine i njezin iznos poznat je tek po odlasku u mirovinu u odnosnom slučaju. Načelo određenih davanja primjenjuje se pri ostvarivanju i određivanju mirovina u sklopu I. stupa hrvatskog mirovinskog sustava (generacijska solidarnost): te se mirovine zasnivaju na određenom navršenom mirovinskom stažu i plaćama osiguranika tijekom njegova radnog vijeka i unaprijed je moguć njihov izračun, a stopa doprinosa je promjenjiva i određuje se na temelju planiranih potreba za financiranje takvih mirovina.
[18] Dokup mirovine prepoznala je i Hrvatska gospodarska komora kao izvorni oblik otpremnine koji se prakticira u Hrvatskoj i dodijelila mu znak «dokup mirovine-izvorno hrvatska vrsta otpremnine». 
[19] Vidi napomenu pod 13.
[20] ZMOD, članak 4. točka 20.
[21] ZODMF, članak 107.
[22] ZOMDF, članak 104, ZMOD, članak 2. ZMOD: «Mirovina, koja se isplaćuje na temelju odredaba ovoga Zakona, određuje se i isplaćuje prema ukupnim kapitaliziranim uplatama doprinosa člana fonda ostvarenim u obveznom ili dobrovoljnom mirovinskom fondu do ostvarivanja prava na mirovinu člana fonda…Visina mirovine prema ovome Zakonu ovisi o visini kapitaliziranih uplata doprinosa člana fonda i trajanju njezine isplate i određuje se, na temelju načela uzajamnosti i načela određenih doprinosa, ugovorom o mirovini koji zaključuje član fonda s mirovinskim osiguravajućim društvom… Prigodom određivanja visine mirovine koja će se isplaćivati po ovome Zakonu, obvezno se uzimaju u obzir godine života na dan ostvarivanja prava na mirovinu, ukupna svota kapitaliziranih uplata doprinosa člana fonda, vrsta i oblik mirovine koja će se isplaćivati i drugi elementi aktuarskih izračuna.»
[23] ZMOD, članak 28. stavak 5: «Osiguravajuće društvo koje isplaćuje mirovine u sklopu dobrovoljnog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje (u daljnjem tekstu: dobrovoljno mirovinsko osiguranje) obavezno je ponuditi doživotne starosne mirovine, a može nuditi i privremene starosne mirovine, promjenjive mirovine, djelomične jednokratne isplate i druga mirovinska davanja prema svom programu.»
[24] ZMOD, članak 31. Ova odredba ne sadržava obvezu usklađivanja mirovina iz III. stupa.
[25] Vidi napomenu pod 22.
[26] Vidi napomenu pod 10.
[27] Zakon o porezu na dohodak, članak 9. stavak 1. točka 5: «Dohotkom se ne smatraju … izravne uplate premije osiguranja za dokup dijela doživotne mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju kojeg bi osiguranik ostvario da je navršio određenu starosnu dob i/ili određeni mirovinski staž, a koje uplaćuju poslodavci za svoje radnike u vrijeme njihovog umirovljenja». U kontekstu ovoga priloga, pod premijom iz Zakona o porezu na dohodak podrazumijeva se doprinos za dokup mirovine o kojemu je ovdje riječ.
[28] Više o tome – vidi u članku Marije Zuber: «Porezno određenje dokupa mirovine i dobrovoljnog mirovinskog osiguranja», Računovodstvo i financije, Zagreb, rujan 2008.
[29] Vidi, na primjer, članak 80. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste, članak 47. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, članak 48. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, članak 76. Kolektivnog ugovora za Hrvatske autoceste d.o.o., kolektivne ugovore zaposlenih u regionalnoj i lokalnoj upravi i samoupravi i dr.
[30] Prema članku 56. Ustava RH, «pravo zaposlenih i članova njihovih obitelji na socijalnu sigurnost … uređuje se zakonom i kolektivnim ugovorom».
[31] Journal officiel, br. L 225 od 12.8.1998.
 
NAJNOVIJE VIJESTI
            O DOKUPU MIROVINE NA HTV-u
Dokup mirovine je doživotna otpremnina, odnosno dodatni mjesečni prihod uz mirovinu iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Namijenjen je zaposlenicima s ispunjenim uvjetima za prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu koji će u sporazumu s poslodavcem, unatoč ranijem umirovljenju i manjem stažu, ostvariti tzv. punu mirovinu. Dokupljena mirovina odgovara razlici između starosne ili prijevremene starosne mirovine ostvarene sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju i mirovine koja bi bila ostvarena da je navršena određena starosna dob i/ili navršen određeni mirovinski staž.